Moj internet dnevnik
svaštara
Blog - listopad 2007
utorak, listopad 23, 2007
  Često se sjetim djetinstva i mnogih uspomena. To me naročito puca u ovakva , znakovita, vremena nekih događaja, praznika ili ovakvih hladnih dana. 
  Najdraže mi je bilo otići kod dide i bake i zavući se u svoj kutak pored tople peći. Znalo se svačije mjesto, pa tako i moje. To mi je bilo jedno od najdražih, zato, što sam se mogala sakriti da me ,nitko ne vidi', ( to sam  ja tako mislila), a ja mogu sve čuti.  Tu sam provodila dane petljajući s svojim igračkama, skladala mnoge pjesme, činila beskrajne monologe s tim mojim društvom igračaka.
  Takođe od dragih, nezaboravnih uspomena mi je bilo i djedovo pričanje raznih narodnih priča i mudrih izreka, koje tada i nisam shvaćala. Mislila sam da ja to ne ću ništa zapamtiti, bile su mi neke tako čudne nestvarne, nejasne. I danas kada se sjetim tih djedovih priča ,pitam se, kako sam to zapamtila. Danas mi se tako fino uklapaju u ovaj životni moto. Često ih koristim. 
    Često sam znala ostati u toj seoskoj idili. Zimi na ovaj način, ljeti trčeći zelenim proplancima punim rose ili popodnevnim trčanjima po livadi prepunoj cvijeća hvatati leptire. 
    Bili su to prekrasni dani!
    Eto uhvati me malo sjeta tih vremena. 
  Kako vidite pripadam onoj  šačici privilegiranih, koji su se budili uz mirs toploga kruha iz bakine pećnice. To su bile predivne čarolije mirisa i okusa koji su kroz nosnice i usta  budili sve moguće fantazije i želje, koje se tjekom života rijetko ponavljaju.
     Ipak ,dogodi se čudo i opet mogu osjetiti te prekrasne mirise, jer ljudi izmisliše električne pekače kruha. Tako vam se dragi moji ponovno budim uz miris kruha i maštam o zelenim cvijetnim livadama i razmišljam o djedovim mudrim izrekama.
      Na ovu pustolovinu sam nadošla jedući svakodnevno sve lošiji i lošiji kruh, a ne daj Bože od njega napraviti mrvice. 
     I sada moram jednu narodnu: ' Svako zlo za neko dobro'. Hm.
remmy @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 15, 2007
Tko te ima taj te nema... I tako to u beskonačnost, ja volim njega on voli nju.  Pa, kako da nađem srodnu dušu. Kada i kroz pjesme stoljećima pjevamo o tom. Napisano je toliko knjiga podjeljeno bezbroj savjeta, a ja, i dalje se pitam...
Što je to srodna duša, treba li imati boju očiju kao ja, možda, ....... Puno je savjeta dotjeraj se, nemoj se zapustiti, muško kao i žensko oko voli vidjeti lijepo, muški još i više, jer oni su više vizualni tipovi.   Krećite se na sportskim terenima, tamo je više muških, u šetnji ne drži mob na uhu jer ti neće imati snage prići, na piji ga priupitaj koristi li sve to voće, povrće što je kupio-la.... Pokažite da vam je stalo prošetaje se gdje se kreću muški. Gdje da se  prošeću muškarci,  možda po kuhinjama, kod nas su žene još uvjek na tim mjestima.  Ono malo obrazovanih je zanemarivo i onako su na zavodima za zapošljavanje. Hodajte  uspravno, ponosno, neka vam oči govore da si pripadate. Vi stidljivi radite na sebi, može se to, budite uporni, prvi put je najteže, a onda to krene samo. 
   Važno je kakve su vam želje. Treba li on ili ona imati kakvo dostojno obrazovanje, kuću možda nešto love, da li je duhovit. Tu je i taj (ne) važan detalj vibre oliti klika. E, vidiš nitko ne objašnjava upravo to, susretela sam se s svim tim nabrojanim i inim dataljima, ali klika nigdje.
I dalje gledam rijeke samih njih, ili njih.  Posjećuju sva ta mjesta. Jedan dio je u virtualnom svijetu.    Čak, se tu  i više ljudi nađe, osjeti se neka 'vibra'.  Zatulumariš s tipkovnicom slovima, zaboraviš da bi trebao sakriti dušu. Tako se ogoliš, i ako si neviđen. Možda u tom i jest 'kvaka', više osluškuješ misli nego da gledaš u biće i njegovu boju očiju ili, stare cipele, ili bilo što drugo. ..
    Znam što hoću, možda bi bilo bolje da znam što ne ću, ali i dalje tragam s tom ogromnom rijekom tragača. Kažu tko traži taj i nađe. Ne bojte se tragajte i dalje!
remmy @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 11, 2007
Živjeti zeleno, bio je naziv Oprah schowa. Po običaju bilo je svega i svačega. U većini slučajeva se upitam kako stvari prolaze pored nas, a da ih većinom nismo niti svjesni. 
Kao puno puta i ovaj put me potakla na razmišljanje što i sama pridonosim ovoj planeti, svojoj okolini. Bilo je riječi o svakidašnjim nasušnjim temama otpada. 
Jeste li znali da u americi postoje različite kvalitete plastike koju mogu reciklirati i one koje ne mogu. Pakovanja u pakovanjima, totalno ne potrebna.
Veliku potrošnju ubrusa da čak pišu knjige o njima. 
Plastične vrećice koje zadaju velike probleme.
Krenuli su u borbu protiv raznih kemijskih sredstava u domaćinstvu. Sada koriste na prirodnim bazama s mirisnim solima i metvicom. 
Jeste li znali da se koža ne razgrađuje pedeset  godina ili da el. kabel i bez uključenih aparata troši i četrdeset posto struje.  Ili da žarulja zagadi okoliš kao petsto tisuća automobila, ili da za jedan m3 papira treba metar drveta jele. 
Postoji  li kod nas energetska inspekcija koja može provjeriti potrošnju i zagađivače u domaćinstvu. Tamo postojii i ukažu ti na sve nedostatke.
Da bi smo bili što osvješteniji njihovi stručnjaci savjetuju da svatko dobre volje ode na odlagalište i suoči se s otpadom koji se tamo nalazi. Većina nepotrebno.
Što činite s otpadom koliko ste osvješteni?
Malo sam se analizirala.  Boce predajem u trgovinu.
   Kućni otpad razdvajam koliko mogu, jer nemamo za sve određena odlagališta.
   Garderobu obavezno nosim u karitas ( uvijek su ljudi presretni ), a ja se uvijek ponovno pitam kome  treba moja stara garderoba, vjerujte treba.
   Još nisam promjenila žarulje, stalno sam mislila da ih puno ne upotrebljavam i da ne troše puno. Sada sam shvatila da nije tako i u najskorije vrijeme ću ih zamjeniti. Vidjela sam u Sloveniji djele građanima, kod nas su samo još na edukacijama.
Bilo bi dobro i da svatko može posaditi koje stablo, jer su jedni od najvećih pročišćavača. 
 Ovo je moj mali korak do osvještenosti. Ako mi se pridružite možda spasimo djelić naše planete ili bar zadržimo ovo što imamo. Neke stvari nam izmiču kontroli, kao zdravstveno osiguranje, pa sada veliki M. Moor mora snimati filmove da bi se problem mogao sagledati u svoj svojoj istini. 
Ovo je samo kap u moru.
remmy @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
utorak, listopad 9, 2007

Jučer sam se sjetila te prekrasne statue. 
Danas ponovo čujem  radosnu vijest, preuređuje se Palača  Kvarner u Lovranu gdje će biti smješten. Konačno da se i našoj domovini dogodi čast izložiti takvo prekrasno svijetsko djelo. Kako prenose vijesti vidjelo ga je preko osamdeset tisuća posjetitelja. Bio je izložen u Fireci u Palazzo Medici Riccardi.
Postajem nestrpljiva u iščekivanju dana kada ću moći vidjeti to čudo davne prošlosti i današnje budućnosti.

remmy @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 8, 2007
Dragi moji nije ovo žal za mladosti, nit' želja u starosti, ovo je on ... 
Divili su mu se tada, divimo mu se i sada. Da li je to biće samo isklesano ili je, stvarno, bilo Bogom dano. 
U ciku dana i smiraju zore njegovo tjelo ponosno priča povjest jedne, besmrtne, neprolaznosti...
Bilo je puno priče čiji je, i gdje mu je mjesto. 
Važno je da će mo ga gledati često kako struže tu mast s svoga znojnoga tjela. 
U tom gradu mirisnog lovora statua njegova stjat će do bola. 
I sad znam ništa nije slučajno...
remmy @ 16:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 1, 2007
    Upute za čitanje moga zvjezdanog bloga.

  Ovo je za sve one što bi me rado ,čitali', ali im smetaju moje zvijezdice. 
( Pozz No namu i jahaču zvjezdanih prostranstava, kuda baš ti, a htjela sam se vinuti s tobom u visine).  
Evo, to bi bilo ovako: Sigurna sam da je dosta vas čulo za obilježavanje teksta. Ja to radim na svekolikim šarenim i inim tekstovima, i vjerujte jako dobro funkcionira. 
 Ma, mogla sam vam tu tajnu otkriti i prije, ali tada se još nisu djelile nagrade. Sada je situacija postala veoma ozbiljna. Pa zamislite, trebam dobiti nagradu, a ono ne mogu pročitati moje zvjezdano nebo. Strašno! 
  Cijelo ljeto sam čekala kruzere i ponekog šeika i ništa, pa sada da ostanem i bez ovoga. Vjeruj ne bi bilo smisla. 
  Do skorog čitanja!
                                    
remmy @ 14:05 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare