Moj internet dnevnik
svaštara
Blog - veljača 2011
srijeda, veljača 23, 2011


Treperiš u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlaziš iz leptirovog daha.
Prilaziš mi dužinom duše,
izazovno šećeš mojim pogledom
i neprestano opijaš uzdasima.

Smatram te svojim korijenom,
s tobom mogu nebo dosegnuti
i kao vjetar zauzdati oblake,
mogu poput sjene izrasti,
pa po tvome tijelu isplesti
meke dodire blagosti.

Dok se sa obzorja pružaš
natapaš me kapima strasti,
a kad brazdama muškosti
doneseš tišinu mirisa
u drvoredima tvoje zrelosti
otkrivam putove njedara.

Dragocjen si izvor proljeća,
iz tebe se rađa sunce
i zasipa polja kamilice.
Pod tvojim koracima živim,
pod tvojim osmjehom tečem,
na tvom tijelu postajem ratar.

Kao da sam iz tebe niknuo
toliko se za mene trudiš, mila,
u svom srcu za sve brineš,
nježno primaš moj život,
pa ga dušom u sebe sklanjaš,
i nesebično se ljubavlju daješ.

Treperiš u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlaziš iz leptirovog daha.
Prilaziš mi dužinom duše,
izazovno šećeš mojim pogledom
i neprestano opijaš uzdasima

Z. K.

remmy @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 2, 2011
            

Svake noći po mom tijelu prošetaš mjesečinom 
ostaviš mirise na mojoj koži i ponovno nestaneš. 
Tamo gdje zasjas , tamo se pore rasire i uzdahnu 
a gdje ne stignes , tijelo i dalje spokojno drijema. 
Slatke se kapi nemira tako sire mojim snovima 
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim. 

Svaki dan mojim celom prodjes sjenom oblaka 
zastanes u pogledu i zasladis me svojom tisinom. 
Mjestom koje prekrijes rastapaju se naborani sati 
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplesem. 
Njeznim osjecajima poput izvora natocis moje vene 
i citavu vjecnost izlijes u mene , da me namiris. 

Koliko se samo puta pokrenes i stanes pored mene 
utihnes i silinu osjecaja probudis radi moga mira. 
Pomaknes me dubinom svoje duse i cijelog uzmes 
tiho zagrlis i moje nestrpljive misli srcem poljubis. 
Takvog prislonis na grudi , ponudis njihovu bjelinu 
i dodirujes prekrasnim buketom crvenih bradavica . 

Osjecam svu snagu tvog stomaka dok vodimo ljubav 
i kako teku strasti bedrima koja podamnom otvaras. 
Ne sklapam oci vec upijam bozanstveni pejsaz tijela 
i tvom reljefu dodajem vlaznost mojih mekih usana. 
Pod prstima izvlacim oblike prekrasnih horizonata 
i izmedju koljena smjestam proplanke blazenstva. 

Tu se sladim sa beskonacnoscu tvojih rajskih vrtova 
muski berem slatke plodove netaknute zenstvenosti. 
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira 
pronalazim nevidjena sazvjezdja vjecnog zadovoljstva . 
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima 
upijam tvoje uzdahe i u svojim tijelom plodim ljubav.

tkn, z.k.

remmy @ 23:32 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 1, 2011
    

Povjerit ću ti jednu tajnu,

 vrijeme si ti,

vrijeme je žena,

 Ono osjeća potrebu da mu se udvara i da se klekne
Pred njegove noge као kad se haljina raširi.
Vrijeme je kao kosa beskrajna
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućije i dah razbistrava



Vrijeme si ti koje spava u zoru kada se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
Ja znam da ne treba razbijati čaroliju



Mnogo je gore nego da te osetim stranom
Da bježiš sa mislima izvan nas
I srcem već u nekom drugom veku



Bože moj kako su reči teške,

 a ustvari jeste to Moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koji kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
I ako ti nedišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom



Veliku tajnu hoću da ti kažem,

 Svaka riječ  na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke, stvarčicu koja tamni pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim



U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza kojiu bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri



Reći ću ti veliku tajnu,

 Ja ne znam da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza



Hoću da ti kažem veliku tajnu,

 Bojim se za tebe,
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od riječi koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe



Hoću da ti kažem veliku tajnu,

 Zatvori sva vrata
Lakše je umrijeti nego voljeti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja.

 L.A-taken

 

remmy @ 15:18 |Komentiraj | Komentari: 0