Moj internet dnevnik
svaštara
Blog - ožujak 2008
ponedjeljak, ožujak 31, 2008


 Proputovala sam kroz BiH, prvi puta u svome životu, a ima toga davno, i ostala sam zadivljena i zapanjena. Iz Splita smo krenuli preko Livna, poznatoga meni tada još samo po siru, najedanput sam ugledala prekrasnu vodenu površinu kao more. Mislila sam da se vraćamo u Split ponovno, ali rekoše mi ne, to je 'Livanjsko more'. Samo mi se zaustavio dah od toga prelijepoga pogleda. 
Livanjsko polje 




  Put smo nastavili dalje kroz BiH i mome divljenju nije bilo kraja o toj prekrasnoj zemlji. Pitala sam se da li sam to stvarno tu na našim prostorima ili sam možda u nekoj američkoj preriji.




Izašavši iz Livna krenuli smo preko Kupresa, karakteristika tog podneblja je za mene nedoživljena.  Nisko raslinje, trava, kamenje... U daljini nepregledne planine...



 Prekrasni pašnjaci na kojima na žalost više nema ovaca.




 Još samo rijeka siječe ovo tajanstveno područje takmičeći se sa visokim planinama i putem koji vodi u daleke nepregledne krajeve.
 Putniče namjerniče svrati na ovu cestu, ako već nisi, i divi se ovim prirodnim ljepotama kao što sam i ja. Fotke su lijepe, ali osjećaj vremena i prirode ne može dočarati niti slika koja govori tisuću riječi.





remmy @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 25, 2008
 
   Uspijem ponekada uzeti u ruke i po koju knjižicu, i svaki put se oduševim s razmišljanjima ili  doživljajima drugih ljudi. Tako me je zaintrigirala i ova spisateljica sa svojim autobiografskim djelom 'Povijest mog života'. 
   Kao svako tavo djelo i ovo nas vodi kroz razne životne faze uspjeha i euspjeha, tako da možemo vidjeti da i bogati plaču. Možda kraće i manje nego mi obični smrtnici, ali im se događa. U tom svom bivstvovanju nekako uvijek uspiju pronaći svoje putove, ljubavi, bogatstva... baš kao na filmu, što mi se čini, da to i  nije slučaj s nama običnim ljudima.
    Normalno, krećem s onim prvim koracima, da bih malo približila to o čemu pričam, rođena je 5 srpnja 1804g, znači borbena lavica, pravim imenom Aurore Dupin Dudevant, naravno francuskinja.   Opisuje svoje teško djetinjstvo, ljubav svojih roditelja uprkos neprihvaćanja te ljubavi od strane svekrve, to tako dobro poznata, vjekovna tema, svoj odlazak u samostan, gdje su odlazile djevojčice da bi se 'obrazovale', bolje reći učile stjecati  'dobre manire' za budući život. 
    Nakon svih tih odrastanja životnih iskutava, želja za nekim bjekstvom u neke druge svjetove, došla je i prava ljubav. Prava ali ne uzvraćena, kako to već biva. Potom, upoznaje Julesa Sandeauoa s kojim objavljuje svoj prvi roman pod zajedničkim pseudonimom George Sand.  Potom im se dogodi i ljubav koja je potrajala.
     Mene je fascinirala njezina pismena pitkost sa kojom sam tako klizila niz taj vremeplov koji je opisivala. Osjetila sam tavu bliskost s tim davnašnjim osobama koje opisuje. Njezino poznanstvo s Balzacom posebno me je dirnulo. U to doba on je već bio ' veliki' pisac, a ona gotovo početnica. Družći se s njim prepoznala je u njemu vječitoga dječaka koji ne odustaje od svojih snova, snažnoga karaktera, koji ne robuje slavi, ali se ne libi priuštiti si neke umjetničke, skupocjene detalje na uštrb, možda, važnijim, 'životnim'  stvarima. Opisuje ga kao čestitog, srdačnog, hvalisavca koji brine o svakome, lakovjrnoga, romantičara, neumornoga u radu i još puno toga.
    Čitajući njegova djela mogla sam naslutiti samo neke detalje o tom velikom piscu, jer se više 'prebacim' na ono što čitam, već na to tko je bio-la, ta osoba koja je to napisala. 
     George, Aurore, me je vrtila u prošlost, a ujedno i podsjetila na budućnost. Govoreći o svim tim svojim prijateljima, slavnim piscima kao što su A. Dumas, Limayrac,Lamennaisu, Buloza,Beyla i drugih. Na kraju svoga putovanja po Italiji upoznaje Chopina i ostaje s njim u dubokom prijateljstvu, sa njegovom borbom s bolešću. 
     Živjela je tako davno, a tako mi je bliska, bliska sa svim svojim patnjama i nadanjima, ostvarenim i neostvarenim željama, načinom na koji je crpila snagu iz svojih prijatela, obitelji, neuspjeha i uspjeha, putovanja koja i meni donose radost, kao malom djetetu koje je dobilo svoju šarenu lizalicu.
                                                           



 

remmy @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 23, 2008



remmy @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, ožujak 21, 2008
remmy @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, ožujak 7, 2008
    
  
One su tada rekle, a bilo je to 1907g.  na prvoj internacionali žena. Uspjele su se izboriti za sve što danas imamo. Toga dana se trebaju slaviti sva postignuća žena u svim granama svojih dostignuća.  
   Na žalost, proteklog stoljeća izmaklo je kontroli obilježavanja dana žena,  kome smo i same pridonijele. Tako da se iz toga praznika koji još niti danas nije služben, stvorila lakrdija, a ne ponos ženskoga roda. 
   One su odradile svoj dio uz velike žrtve, a nama ostaje da se izborimo za proglašenje toga dana državnim praznikom, za čega se bore i ostale žene svijeta. 

                          

                                                              Sretan nam naš dan drage  žene!

                                                                                                  


                                                                      

remmy @ 14:25 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 3, 2008


  Uvijek mi pogled 'bljesne' na to nešto, tako upečatljivo. Ovoga puta su to obrve. Uhvatila me neka manija i ne mogu si pomoći, a to traje duže vrijeme. 
  Naime, kako svaki dan mogu naučiti nešto više, nešto bolje, nešto ljepše, dođe tema o obrvama.   Zapljusnuta svim temama o raznim mazarijama našeg tijela i duha, ugledah predavanje o obrvama, one mi nekada nisu bile nikakva preokupacija, ali sada, sada se ne mogu otrgnuti tom pogledu.          
    Nekada sam na osobi vidjela sve i svašta, već kakvi smo stvoreni na sliku Gospodnju, ali sada vidim ,gotovo, samo obrve. 
    Kod muškaraca to je gotovo sve slično, sve su nekako razbarušene, podebele, ali ženske, to je doživljaj svih mogućih krivina, oblina, debljina. Ima tu svačega.


Pa pogledajmo


 

Ove muške su priča za sebe, prave energične...
     





A, ove ženske kako sam već rekla su nešto neopisivo, začuđujuće remek djelo naših ruku. Pa da nam se pogled ne bi  pretvorio u  neku čudnu grimasu ispod svih tih 'dlakavih metala' odlučila sam prikazati kako bi to trebalo izgledati.




 Ovo je fotka koja govori kako pravilno oblikovati obrve. Malo ću pojasnit, prem da je sve jasno. 
a)   Sa polovinom nosnice prema početku obrve treba biti  ravna dijagonala,
 b)  Druga dijagonala treba ići od polovine nosnice preko zjenice oka i doseći najvišu točku na obrvi   
c)   Završetak  obrve bi trebao biti sa završetkom našega oka, također s početkom dijagonale iz sredine nosnice.
  Nadam se da više obrve neće stršati kao nekakve ćudoredne izrasline, već će biti ukras svakoga oka.
 


remmy @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare